Pre nekoliko dana u fabriku mi došla ekipa novinara Radio-televizije Novi Sad da snima prilog o metalskom klasteru Vojvodine. Za one koji ne znaju o čemu je reč, klaster je grupa srodnih preduzeća ili udruženja proizvođača iz jedne grane, uključujući i proizvođače sirovina, kao i vladinih i nevladinih organizacija i naučnih i obrazovnih institucija koje tako udružene rešavaju zajedničke probleme i, unapređujući poslovanje, postižu uspeh u određenom segmentu delatnosti i natprosečnu konkurentnost i promociju u zemlji i inostranstvu.
Ko nije video prilog u Dnevniku, neka sad pogleda.
Sve u svemu – dobro zamišljena ideja, da se nekako pomogne metalskoj industriji da stane na noge i izađe iz stagnacije.
Ali, dobra ideja ne znači i rešenje problema.
Problem naše privrede ali i mentaliteta je bolest zvana NAJNIŽA MOGUĆA CENA – BEZ OBZIRA NA SVE!
Da ovo objasnim na primeru jedne staklene čaše. Zdrava privreda podrazumeva da naš rudar iskopa sirovinu od koje se pravi staklo i da za taj posao dobije platu. Zatim naš radnik u našoj fabrici tu sirovinu preradi i stvori gotov proizvod (staklenu čašu), i za to primi platu. Tu čašu kupac plati, zadovolji svoju potrebu, a na sav ovaj ekonomski lanac država uzme zdrav porez (PDV) i od tog poreza naši profesori, lekari, vojnici dobiju svoju platu. Zdrave pare se zavrte u zdravoj privredi jer je stvoreno NOVO MATERIJALNO DOBRO (u ovom slučaju – čaša).
U zemlji Srbiji ništa nije zdravo, jer bi takva čaša koštala kao "Svetog Petra kajgana" zbog velikih troškova proizvodnje (zastarela tehnologija, veliki broj nepotrebno zaposlenih i sl.), kao i velikih marži trgovinskih monopolista. Sve u svemu, tu našu čašu niko ne bi hteo da kupi, jer je kineska ili korejska ili tajvanska 5-6 puta jeftinija.
Kada se kupi nešto iz uvoza, naša materijalna sredstva izlaze iz zemlje u nepovrat, a jedini "prihod" države su carina i PDV. Na tržištu imamo jeftinu robu (sumljivog kvaliteta), a privreda (industrija) se polako gasi i umire – postajemo TRANGE-FRANGE DRŽAVA.
OK, sada će oni "pametni" reći da je slobodno tržište osnov Evropske Unije. Jeste, ali naša država treba da preko svojih instrumenata pomogne svojoj privredi da bude konkutentna – to je zadatak države. Da li to ljudi koji je vode shvataju? Teško, obzirom ko su i šta su. Njima je izborni cilj da "otvaraju nova radna mesta", seku vrpce novih fabrika i slično. Slažem se, ali ne SA KINESKIM PLATAMA koje daju radnicima ti novi poslodavci, a kojima Mlađa i kompanija daju i preko 5000 evra za novootvoreno radno mesto. Ako naš radnik ima platu manje od 200 evra mesečno, a država daje čak i preko 5000 evra po jednom novom radnom mestu, pa ko ovde koga pravi majmunom?
Možda će ovo zvučati prepotentno, ali dok privredu budu vodili ekonomisti, nećemo se maći iz mrtvačke rake. Po mom mišljenu, privredu treba da vode inženjeri jer ko ne provede deo svog radnog veka u proizvodnom pogonu taj ne može da shvati suštinu industrijske proizvodnje.
Uostalom, Ante Marković je bio inženjer, a sada jedine dve stvari koje funkcionišu u Srbiji (vojna industrija i grad Beograd) vode inženjeri Šutanovac i Đilas.
Pustite mene da vodim privredu! Dajem vam obećanje da ću se za 3-4 meseca dovoljno nakrasti da sebe i porodicu obezbedim, ali posle će privreda stati na noge, to je sigurno.
ОдговориИзбришиOvi kradu već 15 godina, i još se nisu zasitili, a privreda nikad gora!
hehe Grumfe, misliš da ima šta još da se pokrade?
ОдговориИзбришиNikola, o kojoj vojnoj industriji pričaš? ako nešto i radi još uvek, pa to je uhodan sistem decenijama, tu bih i ja mogla da budem direktor. a što se beograda tiče, on funkcioniše na principu otimačine, i naplate svega osim vazduha, tako da ne mislim da su pomenuta gospoda inženjeri nešto Bog zna šta uspešni.
a što se privrede tiče, nisam ekonomista, ali čisto logički- mislim da nije trebalo isprodavati, tj. privatizovati sve fabrike. država je to uradila da se reši obaveze, da neki kupe zemljište za sitne pare, i tako postanu mnogo bogati, neki su otvorili proizvodnju u kojima se radi po 10-12 sati a plate nikakve, ili ih nema, o doprinosima i da ne govorim...u stvari, niko ovde nije imao nikakav plan, osim da se obogati za što kraće vreme, a narod, s oproštenjem, ko jebe. meni i dalje nije jasno kako država može da proda društvenu imovinu. i ako je već prodala, zašto sad podržavljuje neke od fabrika, neuspešnih, gde se radnici bune? ne kažem da ne treba da reaguje, ali mi sve to izgleda kao brod ludaka i potpuno neplansko reagovanje, izgleda mi kao odlučivanje sad za sad, bez ikakvog plana i cilja...užas.
što se naših proizvoda tiče, pa normalno je da ću komad odeće da kupim kod švercera na ulici, kad ne mogu da priuštim sebi one iz...npr. "kadinjače" ili "rudnika". ima prodavnica "kadinjača" na banovom brdu, svaki put se zgranem nad cenama, a pri tom, modeli...ne znam u koju bi ih epohu smestila
ili drugi primer...gledam nešto da kupim za jednu bebu...kod švercera na slaviji "zeka" košta 450 dinara. uđem u prodavnicu, sličan komad odeće 1200 dinara. sa mojom platom, normalno je da se opredelim za ulicu...i takvih primera ima koliko hoćeš.
da imam neku normalnu platu, pa naravno da bih kupovala u prodavnici. i ja i milioni drugih ljudi.
pri tom, svesna sam da mnogo ljudi živi i sa mnogo manjom platom nego što je moja. i divim im se i žalim ih.
sve u svemu, ovu državu vode ljudi koji to ne umeju, koji su sami sebi bitni, bez strategije, plana, a gde je kraj ovom sunovratu...???
glupo pitanje, ali kako mogu sami sebe da pogledaju u oči???