петак, 8. јул 2011.

GAZELA – radovi su u toku

Prolog: ovaj tekst posvećujem mojim prijateljima: jednom zaboravnom iz Batajnice, jednom zaljubljenom iz Loznice, jednom iskrenom i poštenom iz Sjeverina, jednom "morskom plodu" iz Mirijeva, i jednom Duletu koji ustvari i nije Dule.  Drugari, SLEDEĆE GODINE U OVO DOBA BIĆEMO MILIONERI!

Kada su je projektovali, nisu računali da će je Beograd prerasti. Nisu računali da će broj automobila koji dnevno prelaze iz starog dela u novi deo Beograda i obrnuto, biti toliko veliki da će ona postati usko grlo saobraćaja. Nisu predvideli da će jedan od beogradskih brendova poput prelepih beograđanki, splavova, Skadarlije, Knez Mihajlove i letovanja na Adi Ciganliji, postati i saobraćajni kolaps na Gazeli. Skoro pa turistička atrakcija.
Četrdeset godina u nju nije ulagano i nije ni čudo da je propala - do te mere da  nije bezbedno prelaziti je.
Gradska vlast je donela odluku da se Gazela rekonstrujiše, da se omogući normalan prelazak reke i za ljude i za vozila. Naravno da obilaznica još nije u potpunosti gotova, pa je još jedna "turistička atrakcija" postao "ruski rulet" od ostružničkog mosta do petlje u Batajnici. Koliko je tu ljudi izginulo, to više niko i ne broji.

Dadoše nam kredit za obnovu Gazele, a da guzonje iz Puteva Srbije nisu ni pročitali uslove kredita kada su ga potpisivali. 
 
A uslovi su bili da se romi, smešteni u karton-sitiju, smeste u čvrsto građene objekte, svakom od njih da se omogući minimum 7,5m2 životnog prostora (tu se ne računa mokri čvor, hodnici, terasa), da se svima daju lične karte, kome treba i pasoš, da se punoletni zaposle, a maloletni odškoluju. I to sve mufte!

U normalnim zemljama, to bi bilo normalno, ali Srbija definitivno nije normalna zemlja.

Vi koji čitate ovaj blog, molim vas da se javi onaj koji ima više od 7,5m2 životnog prostora (ne računajući pomoćne prostorije), ko ima stalni posao i kome se deca besplatno školuju.

Gradonačelnika potpuno podržavam, jer je zauzeo čvrst stav da to neće uraditi jer je preskupo. Banka nam neće dati 25 miliona evra kroz poslednju ratu kredita. Da li će ta ista banka da traži povraćaj novca kojeg je do sada dala, to ne znam, jer smo mi De-Facto strana koja je prekršila Ugovor.

Izlaz je u novom zaduživanju grada Beograda, a taj dug će vraćati naša deca i unučići. A moglo je da se u startu odigra pametnije – da je bilo pameti.

Šta je zaključak cele ove priče? Zaključak je da ukoliko prosečan građanin zemlje Srbije želi da DOBIJE stan, platu i školovanje za decu, ličnu kartu i pasoš - sve što savremen čovek na zapadu ima, dovoljno je da na smetlištu nađe poveće kartonske kutije, nekoliko greda i malo najlona i da od toga napravi udžericu.
I naravno, najvažnija stvar – da tu skalameriju postavi na trasi KINESKOG ili nekog drugog budućeg mosta, tu se smesti i da čeka. Brzo će biti preseljen na Dedinje, uz izvinjenje (joj što ovi naši vole da se izvinjavaju) što baš neće biti Užička ili Tolstojeva ulica.

2 коментара:

  1. hmm...nisam baš sigurna da li je poenta u mostu, ili...

    što se mosta tiče, kad je građen, mislili smo da živimo u najboljoj od svih zemalja, da se onoliko volimo sa ostalim narodima i narodnostima, i da će, normalno, svako ostati na svojim "ognjištima" i da će nastaviti da radi u fabrici koja mu je manje- više blizu tog ognjišta...
    tako da nije bila samo pogrešna procena kapaciteta mosta, već svega, počevši od pomenute ljubavi, bratstva i jedinstva, pa do privatizacije fabrika, kojom su one uglavnom prestale da postoje. i normalno, bežeći od ljubavi i blagodeti kapitalizma, svi su našli utočište baš ovde.
    a podsetiću te da je pre 20-ak godina po auto putu rasla trava. i kapacitet mosta je bio više nego dovoljan. osim toga, isti most je krpljen nekoliko puta u zadnjih 5 godina, (kao i neke druge deonice po gradu), i svaki put smo imali kolapse, bez obzira na obim tih radova.

    što se tiče ovog drugog...
    ne znam baš u kojoj bi to zemlji nekome ko sklepa udžericu na državnoj zemlji dali u zamenu čvrsto građen životni prostor. zar su samo Romi (kakav bezvezan naziv...) beskućnici???
    od 1989 sam živela na čukaričkoj padini, gde su
    živeli Romi pre nego je napravljeno naselje...tadašnja gradska i opštinska vlast su ih privremeno raselili a onda im dodelili čitavu jednu zgradu (od čvrstog materijala, sa mokrim čvorovima i tako dalje). prezimili su tu jednu zimu, poskudali štekere, vrata, ložili parket, ukratko urnisali su zgradu, a onda su (iako je to bilo opštinsko vlasništvo), uz naknadu ustupali izbeglicama te iste stanove. i opet žive u kartonu nedaleko od naselja. konje napasaju u šumici preko puta zgrada do obrenovačkog puta, i ordiniraju po kontejnerima.
    ne bih da neko pomisli da imam nešto protiv njih. mislim da je strašno to što oni rade sami sebi.
    kad god je neka reportaža o problemima Roma, oni kukaju kako ne mogu deca da im idu u školu (???) jer je to skupo. školovanje dece jeste skupo, ali za njihovu popualciju postoje brojne pogodnosti.
    kažu, nemaju vode da se kupaju...a imaju vode da kvase papir...što se ne bi njome i okupali?

    kao pozitivan primer bih htela da navedem Rome sa ledina.
    to naselje je nastalo (bar sam ja tako čula) početkom šezdesetih kad su tu napravili objekte za raseljene Rome.
    ti ljudi koji tu žive, zaposleni su, okupani, obučeni, deca im idu u školu...žive kao i svi drugi. znači-može se. pitanje je da li se hoće.

    pošto sam živela 10 godina na ledinama, upoznala sam Rome jako dobro. sa nekima se i družila.
    sećam se dečaka koji se silno radovao što je napunio 7 godina i što može da ide u školu. ali je tako mali bio zabrinut za školske knjige. pošto je bio godinu dana mlađi od mog sina, svake godine sam mu davala udžbenike. i ponešto od garderobe mog sina. dečak se borio za sebe, i stvarno mislim da takvimna treba pomoći...

    tako da, kad sve to skupim na gomilu, podržavam stav našeg gradonačelnika.
    ponudio im je kućice u ovči, nisu ih hteli. jer nisu u centru(???).
    postoje one zgrade sa socijalnim stanovima u kamendinu, treba samo da konkurišu za njih.
    postoji i socijalna pomoć i drugi vidovi pomoći.
    ali izgleda da je lakše kukati i pljuvati nas.

    a ako ti ili ja postavimo karton...sećaš li se pre neku godinu kad je opština novi beograd izbacila čoveka sa detetom koji je u bloku 45 stanovao u kamp prikolici? ej bre, pa postavio je prikolicu na opštinsku zemlju...tako da...

    ОдговориИзбриши