U politici kao i u životu postoji sindrom "iskorišćenog toalet-papira". Zna se čemu služi ta vrsta derivata od celuloze, i kad se jednom iskoristi teško da se može reciklirati. Možda i može ali ja prvi ne želim tako nešto ni da pogledam a kamoli dodirnem.
Nije redak slučaj da mi je neko prijatelj samo dok mu trebam, koristim ili mu mogu koristiti. Kad po njegovom mišljenju postanem beskoristan, zaboraviće moj broj telefona i adresu, a kad me vidi na ulici okrenuće glavu na drugu stranu.
Takođe se dešava da se posle ignorisanja taj neko naprasno seti da mu za nešto mogu "poslužiti" pa da mi se javi kao rodu najrođenijem. Ako se to i desi, takav čovek nije ništa drugo nego onaj obojeni trag na toalet-papiru, a ja budala kada bi mu poverovao.
Slučna stvar se upravo prezentuje u aktuelnoj predizbornoj kampanji. Trenutnu ulogu iskorišćenog toalet-papira igra "regionalni kompozitor", koji je za potrebe drugog političara svima nama u čep onomad "tutnuo" po 1000 evrića.
Ako se malo vratimo u nazad (tek oko 12-tak godina), takvu ulogu je imao sadašnji čovek-cvet (nije maslačak ali mu je sličan naziv), koji je pobedio nepobedivog i kasnije otpao iz "kombinacije".
Na stranu kakvi su odnosi između raznih maslačaka na našoj političkoj sceni, važni smo mi, narod – raja Srbijanska, koja nesvesno ali sa ponosom barem jednom u četiri godine (a često se dešava i češće) preuzima ulogu guz-ubrusa. To je onaj dan kada važni i otmeni "uzmemo stvar u svoje ruke" i izaberemo sebi "bolje sutra" tako što nam prsnu neku tečnost po kažiprstu, a potom žvrljnemo po jedan kružić na listićima, koje pak sa osmehom na licu presavijemo i gurnemo u šiber neke kutije.
Dok listić polako klizi u kutiju, ponavljamo u sebi: "E sad smo važni, sad smo vlast, sad smo neko i nešto!" Niko smo i ništa, tačnije upravo smo obrisani o nečiju zadnjicu i sad smo mirni do sledećeg brisanja. Do tada nas niko ništa neće pitati. A neće nas ni pogledati, jer recite i sami – da li biste pogledali ili dodirnuli iskorišćen i umrljan toalet-papir?
"A neće nas ni pogledati, jer recite i sami – da li biste pogledali ili dodirnuli iskorišćen i umrljan toalet-papir?"
ОдговориИзбришиOdlicno!
Bravo Nidzo!!!Imala bih ja mnogo toga da dodam,ali ne zelim...jednostavno ne zelim iz prostog razloga....STO LJUDI NE CUJU STA IM SE PRICA,A KAMOLI KAD IM PRICA NEKI ANONIMUS KAO STO SAM JA!Ljudska glupost i povrsnost svhacanja stvari nema granice,tako da nemam vise snage pricati nikome nista sem mojoj djeci,od kojih se trudim da napravim ljude koji ce shvatati u zivotu SUSTINU stvari,problema,sustinu samog zivota,za sta vredi ziveti i sta su pojmovi KODEKS CASTI I VREDNOST tog istog zivota ma koliko to bilo tesko i ma koliko to tesko bilo izneti na plecima,ALI ZNAM iz iskustva da ce im se isplatiti!Covjek kada shvati sta vredi u zivotu i ko zavredjuje njegovo postovanje i njegovu paznju tada ce svima nama biti bolje( ako se to desi uopste za naseg vijeka)...TESKO!!
ОдговориИзбришиEeee a sad idem cvaknem na reklame,ipak efrici su efrici:))))))))))
ОдговориИзбриши