Danas je 10.oktobar, za
penzionere u Srbiji jedan od dva mesečna spasovdana – legla je
penzija. Pre pet dana obeležili smo dva 5-ta oktobra, jedan kao
datum "revolucionarnih političkih promena" iz 2000.godine,
a drugi kao datum pogibije dvojice gardista u Topčideru 2004.godine.
Pošto se za ovaj prvi
ispostavilo da je prošao po sistemu punog kruga, tj. vratili smo se
tamo gde smo bili 4.oktobra 2000.godine (barem po izgledu vladajuće
vrhuške, dok se između dva 5-ta oktobra desio žuti cunami),
reakcija mnogih od vas koji ovo čitate na pominjanje onog drugog
(Topčiderskog) 5-tog oktobra uglavnom je češkanje po glavi i
pomisao: čekaj bre, zar je i to bilo tada...
Da li neko može bez upotrebe googla da se seti imena ovih momaka?
Da, sindrom pilećeg
pamćenja zahvatio Srbiju i Srbe, ljudi bezglavo jure da zarade neki
novčić da bi svojoj porodici i sebi obezbedili kakvu-takvu-bilo
kakvu egzistenciju, kome je još do istorije a pogotovo ove bliže.
Ulja i šećera ima u
prodavnicama ali po paprenim cenama, danas se kilo krompira prodaje
za 70 dinara i kome je još do razmišljanja šta je bilo pre
nekoliko dana, nedelja i godina.
Blagim okretom glave
četiri dana unazad setih se ja da je za 6.oktobar bila planirana
tzv. Parada ponosa. Eto, sad ste se i vi setili, a kao da je bilo
davno, zar ne. A šta je bilo dva-tri dana pre tog termina za šetnju?
Pojma nemate (čast izuzecima).
Oni koji pažljivo prate
moje pisanije na ovom sajtu setiće se da sam dao rok od 10 dana da
se dogodi reakcija verujućih hrišćana na ružne prozivke o Hristu,
barem 0,01% jačine kao što su muslimani reagovali na pljuvanje po
proroku Muhamedu. I šta bi? Ništa.... (sećate se onog nemačkog
naučnika, što je uspostavio teoriju da Hrist i nije bio takav kakvog ga Biblija prikazuje?).
Pošto je reakcija bila
mlitava, usledio je novi udar, izložba gay-aktivista u sred grada
Beograda na kojoj je rodonačelnik hrišćanstva prikazan kao
transvestit (ne baš kao Boki 13 ali slično...). Dve hiljade
nindža-kornjača čuvalo je ovu sramotu od kulturne manifestacije od
svega par desetina učesnika protesta. Bravo Srbi - sram nas bilo! Ovo je ta SRAMOTNA SLIKA, pa da vidim da li će neko da me popljuje što je prikazujem i javno kažem - OVO BOLESNO SRANJE OD SLIKE NIJE SMELO NI DA UĐE U SRBIJU A KAMOLI DA SE PRIKAŽE NA IZLOŽBI U BEOGRADU!!!!!!!
I šta sad? Pa ništa, po
starom dobrom običaju... Kolektivni Alchajmer lebdi nad nama. Sve je
isti čas palo u zaborav posle vesti sa naslovnih strana novina od
ponedeljka gde lepo piše da će da konačno 'apse Natašu Bekvalac
(ne Vučić nego Dačić zbog nekog saobraćajnog prekršaja, bla bla truć...)!
Čisto iz zezanja da vas
priupitam, da li se neko seća štapa Nenada Čanka? To je onaj
simpatični debeljuca iz žirija u nekoj emisiji o kuvanju na nekoj
televiziji rekordne gledanosti? Šta to bejaše sa štapom? Ne bejaše
nego bijaše. Ne sećate se? Bilo davno? A ha, kao kroz maglu. Beše
to kafana onog džanki-vaterpoliste, tako nešto?
A da vas pitam tablicu
množenja? Smem? Da li se barem toga sećate?
da imamo kratko pamćenje-imamo...
ОдговориИзбришиkojekakve spodobe se muvaju ovuda, održavaju vrlo posećene koncerte,a bili su glavni tamo devedesetih u pozivima na domoljublje i obranu svete...tamo neke zemlje, bla, bla...razumem ja da je zafalilo para, pa se sad podvijenog repa dovlače ovamo i ubeđuju nas da smo ih pogrešno razumeli ili čak da nikad nisu rekli ovo ili ono...ali posebno moja generacija bi trebalo da se seća šta je bilo, jer smo bili dovoljno odrasli da zapamtimo a dovoljno mladi da još nismo izlapeli. ali evo i ti si se ograničio na period od 5. oktobra, a gde je ono pre?
ali, lepo je odgovorio neki slovenački zvaničnik na pitanje kako da se pojave u srbiji sa svojim proizvodima, kad su nam ubili one nenaoružane pripadnike JNA- srbi su narod koji kratko pamti...
kako ko, mene alchajmer doduše posećuje, ali mi samo sakriva stvari po kući, a u druge stvari se ne meša, tako da...
što se tiče reakcije na Hristovu ženu i ostalo,to sam već komentarisala u onom blogu NIKO NEMA PRAVA DA VREDJA BILO CIJA VERSKA OSECANJA.
a čanak-ja se sećam i štapa a i ideje da se milošević obesi na terazijama...
mnogo šta pamtim...al šta to vredi kad svako takvo sećanje nailazi na osudu, negiranje, prozivke da živim u prošlosti,i da treba da se okrenem svetloj budućnosti u eu, da priznam svoje zločine (?!) i doživim pročišćenje i prosvetljenje, kako bih ruku pod ruku sa šiptarima i ostalima ušla u bratsku kuću svih evropskih naroda...bla bla...
pošto znam da neki razni ljudi čitaju ovo, trudim se da ne pišem baš sve što mislim,ali se nadam da razumeš šta je pisac hteo da kaže.ne bih da baš ja omastim onaj konopac na terazijama ili da me borka pavićević i njena ekipa proglase za fašistu, navijača ili crnu senku devedesetih...