Prošlo je više od godinu dana od kako je počeo da se primenjuje novi Zakon o bezbednosti saobraćaja. U početku smo svi bili u tripu da nas milion kamera posmatra, da se beleži svaki naš korak kao i svaka glupost koju smo u stanju da uradimo automobilom. A toga je bilo.
Svesni da smo učinili neki prekršaj, strpljivo i nervozno smo čekali poštara da nam donese obećani koverat sa fotografijama našeg saobraćajnog prekršaja i ljubavno pisamce Ivice Dačića u vidu uplatnice sa iznosom kazne.
Sve ovo nas je držalo nekoliko meseci, a onda smo se, nažalost vratili u "normalu", svesni da i nije sve tako kao što je napisano. Svi ponovo radimo šta hoćemo a u isto vreme telefoniramo do iznemoglosti.
Da se ja pitam, taj zakon bi u mnogim segmentima trebalo da bude opravdano strožiji, ali vajni stručnjaci saobraćaja nisu se baš pokazali kao stručni. Umesto da se vodi više računa o opasnostima po život, jer vozačka dozvola je pored ostalog neka vrsta oružanog lista za oružje koje tokom godine odnese života kao jedan rat srednje veličine, oni su se preorjentisali na jajarenje i šibicarenje.
Navešću dva primera. Prvi je postavljanje znakova za strogo ograničenje brzine na mestima gde za to nema zdrave logike. Razlog za to je radarska kontrola – jedan od najefikasnijih načina punjenja budžeta saobraćajne policije. Ako ne budžeta, onda džepova jednog broja (čast izuzecima) korumpiranih saobraćajaca (10 evrića je zakon). Tako na primer, od lakat-krivine u Zemunu do batajničke petlje imamo ograničenje 60km/h a četiri saobraćajne trake. Slažem se da oko škola brzinu treba ograničiti na brzinu fijakera, ali negde sama pojava nelogičnog ograničenja brzine provocira vozače da je krše.
Drugi primer je paljenje svetala u toku dana. OK da su hteli da ližu dupeta nekim evropskim zakonodavcima pa su copy/paste iz njihovog zakona, ali Norveška ili Švetska nije Srbija niti će kad biti (ni po standardu ni po saobraćaju). U oblastima polarnih noći sasvim je logično da se svetla nikad ne gase, ali u Srbiji..? Primera radi, Hrvati su paljenje svetala tokom dana propisali kalendarski – u vremenu kada su meteorološki moguće kiše, magla, sumaglica i smanjena vidljivost (zimi).
Objašnjenje vrlih fakultetlija – bolja uočljivost vozila. Vid' kurc.. u slamnatom šeširu! Na +50 u sred jula meseca to će mi baš pomogne da vidim neki auto. Uostalom, može samo da mi stvori asocijaciju tipa: vidi ovu budalu u sred dana upalio svetla! Neki sa malo više mozga predložiše da se ta odredba ukine, ali kvazi-školovani ne dadoše. Kao, nema potrebe - jer ne škodi nikome pa makar i nema funkciju. Tačno – i bradavice kod muškarca nemaju nikakvu funkciju pa ih jači pol ponosno nosi!
Neka mi neko objasni kako ja u po bela dana mogu da zaključim da mi ne rade farovi? Noću vidim odsjaj na drumu i znam kad mi je sijalica zaštopala, ali danju? Pa vrlo lako – tu je revnosni saobraćajac koji će mi na to skrenuti pažnju i za tu uslugu olakšati mi novčanik (bilo preko računa bilo u kešu).
Dakle, da zaključim, dok je ovaca biće i šišanja vune, pa ma koliko se mi kurobecali. Idite kod mehaničara da vam sa menjača skine zupčanike za treću, četvrtu i petu (ko je ima) brzinu, a što se svetala tiče na svakih pet minuta u po bela dana zaustavljajte svoje vozilo i pogledajte da li vam rade svetla. U inat dušmanima.
Нема коментара:
Постави коментар